Bio je kraj sparnog, vlažnog i teškog dana, 11. jula 1982. godine, nešto poslije 22 sata, kada je na osmom spratu zgrade u beogradskoj Jovanovoj ulici na broju 39 preminuo slavni pisac Mehmed Meša Selimović. Bile su mu 72 godine.
Nepokretan i nijem, na televiziji je gledao prenos finalne fudbalske utakmice Svjetskog prvenstva sa stadiona Santiago Bernabeu u Madridu između Italije i Savezne Republike Njemačke, kada mu je iznenada pozlilo. Iako je ljekar brzo došao, mogao je samo da konstatuje smrt velikana jugoslovenske književnosti.
Prijatelji i supruga Darka do kasno u noć sjedili su pored njegovog tijela čekajući pogrebnike.
“Zadovoljan sam što sam proživio vijek a nisam nikome naškodio. Ono što je meni štete naneseno, davno sam zaboravio – gubitak je lakše podnijeti nego kajanje…”, napisao je Selimović u djelu “Ostrvo”.
Otišao je tiho, a vijest o njegovoj smrti odjeknula je Evropom
Sa ovog svijeta otišao je tiho i nenametljivo, a oni koji su ga poznavali kažu da je to bilo baš onako kako je i živio.
Moj život je prilično ravan, zanimljiv i značajan samo za mene, i sva moja sjećanja su samo moja, društveno prilično nevažna: nikada nisam bio u položaju koji bi mogao znatnije i šire da utiče na istoriju, uvijek sam bio jedan od mnogih učesnika u istorijskim zbivanjima”, pisao je skromno u “Sjećanjima”.
Vijest o njegovoj smrti ubrzo se proširila cijelom Evropom, a 14. jula Selimović je sahranjen u Aleji zaslužnih građana Beograda na Novom groblju, pored Skendera Kulenovića i Miloša Crnjanskog.
Iza sebe je ostavio suprugu Darku, koju je neizmjerno volio, i dvije kćerke – Mašu i Jesenku. Darka je umrla 1999. godine, a kćerke i danas žive u Beogradu, povučeno, ali sa uspomenama na slavnog oca koji je svijetu ostavio dva kapitalna književna djela – “Derviš i smrt” i “Tvrđava”.
Comments