Generalni direktor UKC-a RS-a u Banjoj Luci Vlado Đajić danas je svjedočio u Okružnom sudu Banja Luka na nastavku suđenja bivšem direktoru Instituta za javno zdravstvo RS-a (IJZ) Branislavu Zeljkoviću i drugim optuženima u predmetu “Korona ugovori”.
Đajić je ispitivan na okolnosti nabavke šest stacionarnih i 20 ručnih termalnih kamera za UKC RS-a tokom pandemije koronavirusa 2020. godine. Prema navodima iz optužnice, njihova cijena je uvećana za oko 200 posto.
Na pitanje odbrane, Đajić je istakao da mu Zeljković nikada nije sugerisao po kojoj cijeni, koju količinu, i od kojeg dobavljača da nabavlja termalne kamere. Također, istakao je da su njegovi kontakti sa Zeljkovićem u kritično vrijeme bili poslovni, uglavnom telefonski.
– Svaki dan pijem od 30 do 50 kafa, a sa njim nisam nikada popio. To je jedan od rijetkih ljudi u Banjoj Luci sa kojim nisam popio kafu – kazao je Đajić.
Govorio je da na početku pandemije nije bilo brzih testova, te da su sve bolnice u svijetu nabavljale termalne kamere jer je povišena temperatura bila jedan od simptoma COVID-19. Prema odluci Vlade RS-a, centralni organ nabavke u to vrijeme bio je IJZ RS-a.
– Kamere su nabavljene. Odradile su svoj posao i dale veliki doprinos na sprečavanju širenja COVID-19, a i danas tamo stoje – rekao je Đajić.
Bio zaokupljen drugim poslom
Tužilaštvo je Đajiću danas predočilo i dokaze među kojima su akt za hitnu nabavku termalnih kamera, dopis koji je potpisao šef obezbjeđenja UKC-a Aleksandar Dunović za nabavku šest stacionarnih kamera po cijeni od 180.000 KM bez PDV-a i 20 ručnih po cijeni od 100.000 KM bez PDV-a.
Uz to su bile i još dvije ponude firme A.R.M.S. čiji je vlasnik Vladimir Vuletić, sa profakturom na iznos od 34.000 KM za stacionarne i predračunom na 5.382 KM po komadu za ručne termalne kamere.
Đajić danas nije mogao detaljno govoriti o ovim ponudama, niti kako to da su bile precizirane baš na količine koje su njima trebale, tvrdeći da je zbog tada aktuelne situacije bio zaokupljen drugim poslom.
– Bilo je hiljade ovakvih predračuna, akata, dokumenata… Zbog pandemije niko nije mogao ulaziti u UKC, sve su ostavljali kod portira, onda ih je on predavao sekretarici… Od mene sigurno nisu dobili te informacije, a moguće je da su od nekog drugog iz tima UKC-a – istakao je Đajić.
Podvukao je i da sa Zeljkovićem nije razgovarao o kamerama, niti je bio upoznat o njihovim specifikacijama.
Nije se mogao sjetiti ni ponude koja je stigla na službeni mail UKC-a za stacionarne kamere po cijeni od 13.400 KM.
– Dolaze nam mnogi mailovi – dodao je Đajić.
U Okružnom sudu Banja Luka danas je svjedočio i Vladimir Mašić, pravnik u IJZ RS-a.
Istakao je da je potpisao dokument o nabavci termalnih kamera za UKC RS-a, ali da ga nije detaljno ni pogledao, osim što je primijetio da su na njemu već bili potpisi dvije članice komisije za nabavke IJZ-a.
Dokumentaciju donijela kolegica
Naveo je da mu je dokumentaciju donijela kolegica Zora Bilić kojoj je vjerovao.
– Samo mi je rekla “Vlado, molim te potpiši”. Ona je odgovorna, poštena i čestita osoba i vjerovao sam joj – kazao je svjedok Mašić.
Comments